Rusevine palate Sbutega - Glavati. Prcanj
istorijska i arhitektonska analiza

Na stotinjak metara od mora i na pedesetak metara nadmorske visine, u uvali poznatoj kao Pecarevo ili Glavati, u naselju Prčanj u Crnoj Gori, nalazi se građevina danas u ruševinama, koja je po svemu sudeći bila rezidencija neke plemićke porodice. Zbog nedostatka arhivske građe i neposjedovanja ikakvog uklesanog simbola, grba ili natpisa na fasadi, o ovoj palati se malo zna. Međutim, po tehnikama gradnje, dispoziciji i arhitektonskoj koncepciji kao i materijalima i tehnikama obrade, može se zaključiti da potiče iz XIV vijeka. Rezidencija se nalazi nedaleko od Crkve Sv. Ane u području Glavati – Prčanj, za koju se smatra da datira iz istog perioda. U XIV  vijeku je ovim područjem vladala dinastija Nemanjića, potom Ugarska kraljevina a kasnije i bosanski kralj Tvrtko I. U tom se periodu naselja uz more, sem utvrđenih gradova poput Kotora, još nijesu bila razvila i egzistirala su na višim kotama u brdu kao seoske naseobine koje su se oslanjale na lokalnu poljoprivredu. Veoma česti upadi pirata, a potom i napadi Turaka ali i plemena iz unutrašnjosti, bila su dovoljno učestala da se karakter rezidencijalne arhitekture u zaleđu morao podrediti odbrani od upada pljackaša.
​
Palata tj. današnje ruševine snimljene na terenu februara 2018. godine, sastoje se od 4 zida glavnog korpusa palate i jednog aneksa sa gornje zapadne strade, po svemu sudeći bivše štale. Prednje pročelje zida ka Kotoru na sredini je provaljeno do tla, a zadržalo je samo nišu sa donje desne strane, do nekadašnjih vrata.   Sa suprotne strane, uočava se romano-gotski jednostavan luk bez profilacije od nejednako postavljenih kamenih pragova, te niša neposredno do vrata i dva prozorska okna od kojih je veće veoma oštećeno.   Romano-gotski portal nad ulaznim vratima, iako oštećen pruža najvjerodostojniju potvrdu o karakteru palate i njenoj dataciji. Vrata su bila izrađena od punog drveta a zaklavana sa po 4 klina u kamenom parapetu, čija su udubljenja u kamenu i danas vidljiva. Povrh toga, postojala je i velika greda koja je služila za barakidiranje i koja se umetala po sredini vrata, naliježući tako u udubljenje u zidu kako bi dodatno osigurala portal od upada pljackaša. Male niše pored vrata bile su korišćenekako bi se na što jednostavniji način, a bez otvaranja glavnog ulaza, primile namirnice od prodavaca, kao sto je suvo meso i riba, a da se pritom domaćini ne izlažu riziku da budu opljačkani ili napadnuti. Druga mala niša spolja je najvjerovatnije u kasnijem periodu zazidana. Krov je bio jednovodni i nagnut prema moru, što je danas velika rijetkost na ovom području gdje su svi krovovi dvovodni. Sudeći po krovnom pokrivaču obližnje Crkve Sv. Ane, koji je bio od kamena, kao  i na osnovu i drugih veoma starih rezidencijalnih objekata, može se zaključiti da je i krov palate u prvobitnoj fazi bio od kamenih ploča i to autohtonog kamena.
​
Na osnovu analize sa lokacije od februara 2018, zapažene su dvije etape gradnje objekta palate Sbutega. Prva bi uključivala veliko i visoko prizemlje te nisko potkrovlje koje je sa donje morske strane imalo tri prozorska okna, po svoj prilici za osmatranje i odbranu od potencijalnih pljačkaša.  U prizemlju, ka moru, 2 prozorska okna od kojih je jedno bilo veće, približnih dimenzija 100/80 cm, i drugo, dimenzijaod oko 40/40 cm. Na pročelju ka Kotoru, bila su prema dispoziciji ulazna vrata sa portalom, poput onih na suprotnoj strani palate. Oboje vrata bila su   simetrično postavljena, moguće poštujući vjerovanje da, đavo ukoliko bi ušao u kuću, na istom pravolinijskom potezu bi i izašao te ukućani ne bi bili ugroženi, dok se mala odstupanja od pravog ugla prilikom zidanja zidova, mogu tumačiti   predanjem - uvijek se izbjegavalo zidati u ‘skveru’ jer u ‘skveru’ čuči đavo.  Tavanice tog perioda bile su drvene, oslonjene na kamene konzole zaobljene  sa donje strane u obliku akantusovog cvijeta.  Na potkrovlju je bilo po 2 prozora ka strani od Kotora i 2 ka Prčanju, od kojih je jedan većih dimenzija.  Izlaz u dvorište je riješen ostavljanjem uskih vrata ka brdu koja su danas zazidana, služila su kao izlaz u pomoćni objekat, najvjerovatnije štalu.
​
Druga faza gradnje, donijela je radikalne promjene u enterijeru. Naime, visoko prizemlje se podijelilo na dvije etaže kako bi se dobilo na proširenju smještajnog kapaciteta zbog uvećanja porodice a na uštrb zaziđivanja tri prozora i gornjih vrata ka brdu na kojima su postavljene kamene konzole za pridržavanje greda. Promjene su vidljive i na romano-gotskom portalu, jer je i on sve do luka morao biti zazidan kako bi se tavanice spuštile niže, što je i danas vidljivo. U drugoj fazi razvoja palate, tavanice su postale veoma niske, ostavljajući oko 200 cm slobodnog prostora do greda. Obrada kamenih prozora bez posebnih parapetnih otvora na svim oknima, te vrlo oskudnim i nadomještenim na otvorima većih dimenzija, sugeriše o etapnom, sukcesivnom razvoju palate i čestim prepravkama. Palata u svojoj bazi posjeduje dimenzije 9.5 sa 6 m, što je veoma veliko za prosječnu veličinu kuće ovog podneblja, te upućuje na veoma dobro imovno stanje vlasnika-graditelja. Na području se nalazi Crkva Sv. Ane, koja sudeći po analogijama, potiče iz istog perioda i stoga se može ustvrditi da je bila porodična kapela. 
​
Lokacija Glavati je od velike važnosti za ukupno područje Prčanja, kako zbog svoje istorijske tako i prirodne i ambijentalne vrijednosti. Dolina Svete Ane je predio sa svim odlikama kulturnog pejzaža. Suvomeđe koje se stepenasto pružaju pored imanja Sbutega, a na čijim se terasama i danas nalaze maslinjaci, zatim stara srednjevjekovna staza preko Prčanja koja je nekada povezivala Prčanj sa Kotorom, Stolivom i Lepetanima, pravi je izvor za proučavanje načina života u prošlosti. Prisustvo nekoliko slojeva arhitekture - romano-gotičke u brdu a renesansno-barokne pri obali, te austrougarskog putnog graditeljstva u priobalju, kao i  autohtonog načina obrade pejzaža sa kanalisanim potocima i terasastim vrtovima, predstavlja izvanredan argument za   valorizaciju ove uvale kao kulturnog pejzaža od velike važnosti za Uneskovo Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora. Aktiviranje ove palate  za kulturne potrebe, i po mišljenu stanovnika valorizovanje u svrhu ljetnjeg kampa studenata arhitekture koji će raditi na regeneraciji pejzaža i održavanju srednjevjekovnih staza i monumenata, a uz to dobiti sertifikat o autentičnoj gradnji Boke Kotorske pod mentorstvom restauratora, bilo bi od velikog značaja za čitavo područje Kotora. Najzad, pružilo bi i uvid u velike potencijale održivog razvoja, a sve na uzajamnu korist kako učesnika radionice tako i vlasnika imanja, kojima bi se, pored  usluge besplatnog održavanja imanja isplaćivala i naknada za korisćenje od strane studenata – polaznika arhitektonske radionice. Tako bi čitavo ovo područje dobilo veću prepoznatljivost i važnost i postalo uzorni model za pristup regeneraciji kulturnog pejzaža ukupnog područja Kotora.
​
Nažalost, gradnja na ovom području, koja je počela infrastrukturnim radovima, uništila je do sada već čitav dio vrtova sa terasama i ozidanim potokom, i prijeti da devalvira ukupno područje koje je jedna zatvorena i unikatna enklava kulturnog pejzaža koji se prostire u punoj širini od mora pa sve do brda. Dolina Svete Ane – Glavati je neizmjerno vrijedno područje koje svjedoči o istorijskom razvoju seoskih aglomeracija uz more Boke Kotorske. Zbog vrijednog  autentičnog pejzaža, kao i istorijske, pejzažne i prirodne vrijednosti, neodložno se mora pristupiti uticaju na kulturnu Baštinu pri aktuelnim prostornim intervencijama, izradom HIA studije, kako bi joj se sačuvala izuzetna univerzalna vrijednost, koju kao cjelina posjeduje u sklopu Područja Kotora koje je pod Uneskovom zaštitom.
 

​

 

​

​

​

KAKO DA CITIRATE OVAJ CLANAK

Kusevic, B. (2018). Rusevine palate Sbutega - Glavati-Prcanj. istorijska i arhitektonska analiza.

‘‘The Archive of Landscapes”  [datum].

​

POZADINSKA KARTA

David Rumsey Historical Map Collection | The Collection; (1693) Disegno Topografico del Canale di Cattaro, Montenegro; Coronelli, Vincenzo (1650-1718).